UHOTVORINE: Najintrigantnija žanrovska izdanja, još aktualne glazbe
28. 09. 2009. u 14:16 · Nema komentara »Mastodon: Crack The Skye
Reprise/Warner, 2009.
Prethodnik ‘Blood Mountain’ iz 2006., bio je uspješan prelazak iz metal-undergrounda na veliku etiketu i još jedan dokaz da nije svaki prijelaz na veći budžet i veću distribuciju ujedno i izdaja dotadašnje etike, nego da može biti u službi proširenja artističkih ambicija.
‘Crack The Skye’ je snimljen s Brandanom O` Brianom, najpoznatijim po suradnji s Bruceom Springsteenom i Pearl Jam. Na papiru, ovo je čudna kombinacija, no O` Brian po prvi put pronalazi adekvatan tretman za vokale, dosad najslabiju točku benda i daje cjelokupnoj zvučnoj slici primjereno veliku širinu. Dok je, primjerice, kod njegovog rada sa Springsteenom, kićenost i posvećenost detalju problem jer odvlači pažnju s isposničke biti pjesme, ovdje se događa upravo suprotno. Bogata zvučna slika pojačava zvučni udar benda. Slojevi zvuka i instrumenata isprepliću se, tvoreći ogromnu i izrazito epsku cjelinu. Mastodon su tijekom vremena izrasli u bend koji funkcionira po nekoj svojoj unutarnjoj logici. Dok, recimo, slično orijentirane moderne prog-bendove često pojede sklonost virtuoznosti i pretjerivanju – u krajnjoj liniji događalo se to i u sedamdesetima, zar ne? – oni uvijek znaju svoju mjeru, pa čak kad se upuštaju u desetominutne epove, kao što je to ovdje slučaj. Bubanj Branna Dailora predstavlja srce benda koje neprekidno pumpa i gitarističkom dvojcu Hinds – Kelliher omogućava da se razmaše, a sve to bez gubitka koherentnosti čak i u podužim skladbama. ‘Crack The Skye’ zahvaljujući toj «umjerenosti u pretjerivanju» predstavlja najrjeđu vrstu progresivnog rock-albuma – onog koji dobro poznaje vlastita ograničenja. Spojem nekoliko rock-tradicija i ubrizgavanjem prijeko potrebne energije u vrlo često mlitave žanrovske okvire, Mastodon su došli do ostvarenja koje će u budućnosti biti orijentir prog-metal bendovima.
K.R.
