TALASOTERAPIJA: Svjetska banka, bugarski rast i hrvatski pad
10. 09. 2009. u 11:00 · Nema komentara »Bugarski poučak
Svjetska je banka u godišnjem izvještaju Doing Business, Hrvatsku promovirala na 103. mjesto, samo radi korekcija na području izdavanja građevinskih dozvola, jednom od deset promatranih područja koja ubrzavaju poslovni život. A tu su još i pokretanje poduzeća, zapošljavanje radnika, uknjižba vlasništva, dobijanje kredita, zaštita ulagača, plaćanje poreza, trgovanje preko granice, prisilna provedba ugovora i zatvaranje poduzeća.
Zaposlenik mjeseca
Čitamo li dalje, za najsposobnijeg ministra financija među recesiranim zemljama Europe, promovira Simeona Djankova, ekonomista s karijerom u Svjetskoj banci. Zvuči kao nagrada (bivšem)zaposleniku mjeseca, iako je riječ o aktualnom ministru financija Bugarske. U regiji je Istočne Europe i Srednje Azije ona na zadnjem mjestu, Gruzija je prva.
Skeptičnome dosta, Djankovu je uspjelo nešto što u Harač-landu izgleda nemoguće – proračunski je deficit smanjio za 81%, s 412 milijuna u lipnju na 81,5 milijuna u kolovozu. Velikim škarama je proparao džepove političara, zamrznuo plaće i mirovine vladinih dužnosnika, zaustavio skupe državne investicije i srezao državne troškove za 15%.
Specifična samoglavost
Bugarska samoglavost ukorijenjena je u tradiciju toga naroda, s kojim se govornici hrvatskog, po riznici jezika, svejedno razumiju u uzajamnoj komunikaciji. Međutim problemi nastaju prepoznavanjem govora tijela. Naime, da bi potvrdili rječicu ‘da’, Bugari odmahuju glavom, dok kimajući okomito glavom poručuju ‘ne’. Na takve se navade, koliko god bile egzotične, čovjek brzo navikne. Osim toga, uistinu je to jedna divna zemlja za veliki odmor, čija su skijališta i ljetovališta većinom u vlasništvu njemačkih agencija. A i drevna česma za pitku vodu usred grada, iz koje su se krijepili još stari Tračani, pod koncesijom je francuske firme za čitavo sljedeće desetljeće.
Slonić i veliki slon
Neovisno o govoru vašeg tijela, ukoliko vas oči i uši sofijske ulice procjene kao portabl-blagajnu, to iskustvo može imati svojih loših strana. Po smaknuću hrvatskog mafijaša prije slabih pet ljeta sudeći, možete ostati i bez glave. Egzekutorske su metode uvezene iz Moskve još u vrijeme bezrezervne suradnje KGB-a i bugarske Službe državne sigurnosti. O tom suptilnom rusko-bugarskom odnosu govori i onaj vic, koji pretpostavlja da svi mi, a radi simbolike samog vica slonovi, imamo ili svoje vrline ili mane. Samo bugarski slonić nema mane, jer je, u biti, njegova vrlina ta da je prijatelj Velikog ruskog slona.
A opet, jedna je Bugarska
Sofija je jedan od šačice europskih glavnih gradova u koga naši radni ljudi i građani mogu ići plandovati da osvježe uspomene na tulume po Pragu, špancirunge Budimpeštom i šopinge u Trstu osamdesetih godina. Stariji znaju da bi vas u ta ne tako davna vremena, za pišljivih 10 njemačkih maraka, što je notorna zagrebačka urbana legenda, taksist danima čekao ispred hotela. Bistriji Sofijci, jer grčka riječ sofija mudrost i znači, su svoju promućurnost pokazali kad su iskoristili vizualnu sličnost novčanica od jednog leva – u protuvrijednosti pola eura – i banknote od jednog eura. Turistima je dugo trebalo da shvate zašto im poneke mjenjačnice od tringelta vraćaju samo 50%. Činjenica jest da Bugari i Bugarke kroz svoje krv, znoj i suze, nisu još do kraja istočili, ali bi mogli – i da ih se pri tom svejednako, s visoka krova bankovnog Svijeta, optužuje da su lijeni, da su neradnici, i slično.
Lijepa li si, lijena li si
Fama o lijenosti još bi bila simpatična da nije riječ o predrasudi površno načitanih ljudi koji su se od buljenja u burzovne indekse pretvorili u neosjetljive šahovske figure. Napucavanje bonusa jest strašno bitan posao, čak zastrašujuće bitan jer ga sanira socijala, a ljudi-figure ga ionako doživljavaju kao ‘tek posao’. Ljudi-figure, koji neovisno o odijelu koje obuku, uvijek izgledaju uvučeni u vlastitu pohlepu. Te u izjavama za javnost, nemilosrdno recikliraju Weberovu knjigu koja protestante podrazumijeva radišnima, nasuprot neradnim katolicima. Da bi umirili savjest nakon brutalnog granatiranja sarajevske tržnice, potežu nimalo suptilan, ali ipak etnološki (iskoristiv?), detaljni Andrićev opis nabijanja na kolac. A još bolje, za ispiranje noćnih mora, jednom krvoruku ne pomaže Vanish, već propagandni roman koji dežurnu krvopiju smješta u Transilvaniju, u nekakav srednji vijek.
Susjed je susjedu Balkan
Ispada, da je Istok uvijek nekome nešto kriv. Slovenski filozof Slavoj Žižek poslovično svojim dobrim namjerama, lagano plagirano i kompilirano, što od Freuda, a što Schopenahauera posuđuje onu da svaka nacija ono što joj je strano naziva strancima. Žižek objašnjava da Nijemcu Balkan počinje već u Austriji, Austrijancu u Sloveniji, Slovencu u Hrvatskoj… moramo li dalje?
Schopenhauer svoju izvornu misao okončava mišlju o studentu, da su mu mrski birokrati – odnosno filistri. A ne samo jednom žitelju Hrvatske, u glavi zvoni, nama su stranci naši ministri.
VID JERAJ
