Appelt Report

TALASOTERAPIJA: 11. rujna: protuudar američkog Hamleta

12. 09. 2009. u 17:35 · Nema komentara »

Obljetnica je sumornog 11. rujna, dana raznesenja nebodera parnjaka u srcu New Yorka, avionskim spremnicima sa 75,700 kubičnih decimetara benzina svaki. Za slabih sat vremena u šljuku i pepeo pretvorio se taj najveći, uz Kip slobode, i poslovni i umjetnički simbol SAD-a. Za 3000 nesretnika stradalih u tom napadu, pa i u ostalim na zgradu Pentagona, a i u pokušaju napada na Bijelu kuću, pale se svijeće. Diskurs socijalne skrbi obogaćuje se akcijom pomoći za najsiromašnije Njujorčane.Industrija straha

Iako je na taj isti datum umro predsjednik SSSR-a Nikita Hruščov, Spartak poveo robovski ustanak protiv Rima, predsjednik Salvador Allende bio ubijen u Čileu, rođen je filozof i skladatelj Theodor W. Adorno, a g. Celestin Sardelić održao povijesnu bukvicu Miloševićevcima, tog je dana 2001. godine terorizam, istovremeno i opipljiv i neuhvatljiv, učvrstio svoj primat na tronu industrije straha. Star koliko i ašašini, on je prijetnja svakoj civilizaciji, koja zauzvrat spretno eksploatira njegovu metaforu filmovima poput ‘Aliena’. «In other words, hold my hand», pjevao je Frank, dok je lelek sebra odjekivao planetom.

Šok-terapija

Bio je to početak nove ere, neovisno o tome je li vam kuća usred bagdadske Crvene zone, naplavljena žabokrečinom iz pokvarenog vodovoda, ili ste za egzotično ljetovanje odabrali zemlju u kojoj predivni zalazak sunca skriva zakrivljene sablje spremljene pod plemenskim odorama, ili se, kao moralno biće, samo nastojite snaći u onome što je kanadska novinarka Naomi Klein krasno razvukla u svojoj analizi «Šok-terapije», po kojoj joj se zove i posljednja knjiga.

Oj, gangsteri iz Či-kaga

Motto knjige, «u trenutku kad dođe do krize, postupa se prema idejama koje su nam na raspolaganju» preuzet je od uglednog američkog ekonomista Freedmana, koji je s Greenspanom, otac neoliberalnog kapitalizma Čikaške škole. Oni su položili kamen temeljac Dvjema zapovijedima Svjetske banke i MMF-a, a koje glase «privatizirajte sve» i «kapitalu oslobodite ruke». Nakon što su dotične ideje prerovale i povukle brazdu diljem Prvog, Drugog i Trećeg svijeta, Greenspan je nedavno priznao kako je čitav koncept bio potpuno pogrešan. Ako su već i sami njihovi autori spremni priznati da su generacijske devize bile šuplja priča, što sad?
Mentalni okovi

U tom i takvom mentalnom nasljeđu, čiji je jedan od stožernih paradoksa taj da su najveći oponenti aktualne reforme zdravstvenog sustava u SAD upravo najsiromašniji slojevi, američki se predsjednik Kongresu jučer obratio riječima, «Vrijeme je za akciju. Sada moramo prikupiti najbolje ideje iz obje stranke i pokazati američkom narodu da možemo uraditi ono za što smo poslani ovamo». Kao i tijekom izborne kampanje, Obama američkom demokratskom ustroju odriče bipolarnu potku, pozivajuć’ na konsolidaciju redova u smislu izbora manjeg zla od njih dvaju. Ta, za njega su, naposljetku, glasovali i rigidni južnjački klanovci, u strahu da senator McCain ne otvori novu frontu koja će otklizati u novi socijalni pad. Dakle, spas tog crno-bijelog svijeta vidi u njegovu posivljenju. Kroz čitav svoj govor Obama postavlja zajednički nazivnik i s globalnom situacijom, a taj je da se život i životni stilovi sveo zapravo na puko preživljavanje. Mišljenja su možda i podijeljena, ali su parametri identični. Sugeriravši da treba okrutno ograničiti tržište privatnih osiguravajućih kuća, g. Barrack kao da je skinuo vlastitu cipelu i već lupa njom o Friedmanovu nadgrobnu ploču, poručujući,  «Nismo došli počistiti krizu, već smo došli izgraditi budućnost», reče.

«Biti ili ne biti, pitanje je SAD-a»

Ujedinjena fronta predsjednikovih protivnika koju zdušno bodri TeVe mreža FOX, optužuje ga za socijalizam. Pa ga optužuju da će porasti i državni deficit. Ulazeći u sektor osobnih sloboda, prozivaju da neće ostati prostora slobode onima koji će radije odlučiti da ne budu osigurani… Nakon ovakvih prigovora socijala europskih država teško će danas razumjeti zašto se SAD uopće kite krilaticom ‘land of the free’. Nastavljajući da su SAD jedina napredna demokracija na Zemlji, jedina bogata nacija koja dopušta takve teškoće za milijune svojih ljudi, upozorio je afroamerički Hamlet i na to da se gubitak zdravstvenog osiguranja može dogoditi svakome. Citirajući nedavno posljednju poslanicu pokojnog senatora Teda Kennedyja, u sklopu ovog svog 30-og govora o zdravstvu, predsjednik, a ne Hamlet, napomenuo je, «Ono s čime se suočavamo, iznad svih je moralnih pitanja; u pitanju nisu samo detalji politike, nego fundamentalni principi socijalne pravde i karakter naše zemlje… još uvijek vjerujem da možemo učiniti velike stvari i da ćemo danas i ovdje položiti povijesni ispit», pozivajući se kroz govor redom na svoje prethodnike koji su provodili socijalnu politiku, od Jeffersona do Roosevelta. Sretno mu i bilo, barem zbog onih žitelja SAD, koji svojim glasovima sudjeluju u izbornim odlukama RH, a nemaju ni alternative osim egzila, a ni zdravstvenog osiguranja.

VID JERAJ