KONCERT TJEDNA: Let 3 na Mars TransEurope festu
22. 09. 2009. u 14:33 · Nema komentara »Apsolutni rock star koncert – bez ikakvog preseransa, smatra naš novinar koji ga je posjetio, Ashas Adzhun
Ako će putovanje kroz vrijeme proizvoditi osjećaje kakve sam doživio u subotu, 20. rujna, u zagrebačkoj Tvornici kulture, gledajući Let 3 kako sviraju pjesme iz svoje najranije faze, s prva dva albuma ‘Two Dogs Fucking’ iz 1989. i ‘El Desperado’ iz 1991. – onda ova planeta i ima neke šanse.
Sve je počelo megahitom «Sam u vodi» koji se nalazi na oba albuma, na koji sam se odmah naježio – zvuče kao da im je to aktualni singl, kojeg još uvijek nekako moraju prodati, a ne gotovo himna cijele nekolicine generacija.
Namazani blatom, kao da su izronili iz vlastite pjesme, Letovci su nemilosrdno derali kroz repertoar koji su zadnji put svirali, valjda 1992/93., mada je postava tada bila drugačija. Tih godina sam ih imao priliku gledati gotovo svaki tjedan u Pauku, i moram priznati da je intenzitet kojim su me tada osvojili itekako bio prisutan i na ovom koncertu. Odličan zvuk, koji inače nije odlika događanja u Tvornici, samo je pojačao taj osjećaj. Nisu izgubili ništa od gnjeva i brujanja s kojim su te stare pjesme napravljene. Prljin glas je kroz njih vodio kao da se stvarno dogodio povratak u vrijeme prije kojih 16, 18 godina.
Ono što me jako ugodno iznenadilo je to da u prvim redovima nije bilo samo starih prdonja, u koje bih se, skoro, mogao i ja uračunati, već i puno mlađih, koji su imali jedva par godina života kada su ovi albumi bili aktualni, na koje su, vjerojatno, plesali njihovi roditelji.
Pred kraj koncerta na bini im se pridružila i treća gitara – Josip, koji je između ostalog rokao i u genijalnima Regoč i Very Expensive Porno Movie, a sad u Partijskoj ćeliji Opatija koja prati Francija Blaškovića, dodavši još malo slatke buke. A na samom je kraju dodatne bubnjeve zasvirao i drugi gost, Borna, nekadašnji svirač iz Unlogic Skill, iz kojih je Letov gitarist Baljak. U toj su kombinaciji odsvirali pjesmu ‘Armada‘, totalni buka-fest, feedback, psihodelija, iz kojih jedan po jedan napuštaju binu.
Bio je to apsolutni rock star moment bez ikakvog preseransa.
Nakon skandiranja se ipak vraćaju i časte nas s ‘Izgubljenima’. Od izgubljene mladosti, izgubljenih davnih i boljih vremena, izgubljenih albuma – ostalo je neizgubljeno sjećanje i podsjećanje na to koliko je Let 3 opako dobar bend.
