CMX-om protiv glazbenih “pirata”
12. 08. 2009. u 18:38 · Nema komentara »PIŠE: VID JERAJ/novinar istraživač glazbe
Na zajedničkoj novinskoj konferenciji su glazbene korporacije Apple, EMI, Sony, Warner + Universal najavile su kako će u studenom predstaviti novi format za distribuciju glazbe putem mreže.
Zvat će se CMX i promovirati će album kao integralni glazbeni proizvod: omot, s tekstovima, videom, komentarima i slikom. Po svemu sudeći, korak je uslijedio nakon što je Apple prije par tjedana samostalno najavio svoj novi glazbeni format. Zvao bi se Cocktail i ponudio bi alternativu ilegalnom skidanju fajlova MP3, WAV i M4A konverzije. Do objave ovoga teksta, nije poznato jesu li bili dovoljno pedantni da se okome i na formate OGG te FLAC.
Šalu na stranu. Predsjedavajući UK Musica, g. Feargal Sharkey, u razgovoru za the Guardian predložili su mjere kojima bi glazbena industrija pokušala stati na kraj flegmatičnoj generaciji 14- do 24-godišnjaka od kojih 61% priznaje da glazbu skida što s P2P mreža što s torenta, 86% diskove prži, dok ih 75% glazbu dobije mailom. Britanska inačica ZAMP-a bi, Sharkey otkriva, ponudila korisnicima mogućnost ’skidaj koliko hoćeš’ MP3-paket po fiksnoj cijeni. Time će mlade potaknuti da poštuju pojam autorskog prava, a korporacije izgrađene na kapitalističkim tržišnim odnosima, valjda, žele osvjetlati vlastiti obraz. Ili, tek spasiti ono što se spasiti da.
Slušateljima i potrošačima glazbe omogućilo bi se da glazbom cirkuliraju među svojim društvom po uzusima koji su vladali još uoči pojave glazbene industrije. Takvi odnosi, doduše, već su u praksi i to među glazbenicima koji s bogate trpeze pune kolača koje su sami ispekli, ne žele kušati tek šniticu, već od svog rada žele i živjeti. ‘Malima‘, ‘glazbenicima u usponu‘ i sličnima, ostaju pak honorari održanih koncerata te prodanih CD-a.
A ako ste odlučili da ne želite objavljivati kod velikih od izdavača otkupite dogovoreni broj CD-a, koje prodajete sami na koncertima tijekom turneje, dok ih sam izdavač prodaje preko distribucije. Noise-hop grupa Dälek iz New Jerseya nakon drugog nastupa u Zagrebu, prodala je oko 200 primjeraka svog CD-a. Korporacije prate i ovu dinamiku tržišta, te one očito moraju odgovoriti na ovakve izazove, s obzirom da njihova moć možda počiva u ugovorima sa što više potencijalno isplativih izvođača. Ali, što sada kad prodaja CD-ova, kao i downloada, drastično pada… (Kako poetski zvuči, čak se & rimuje; sic!) Što – ili koliko? – sami umjetnici mogu izgubiti, ne moramo pitati afroameričke blusere kojima su Stonesi pokrali autorske pjesme. Još 1994. je George Michael, bio nezadovoljan svojim ugovorom, te je poveo parnicu sa SONY-jem, poradi “profesionalnog robovlasništva”. Moramo li ponavljati da ju je izgubio?
Ni g. Sharkey niti institucija koju predstavlja nisu dakako učinili ništa revolucionarno… U svome interesu samo angažira ideju Gerda Leonharda, autora knjige “Music 2.0″. Taj smatra da bi glazba trebala biti dostupna “kao voda”. Ako glazba i uistinu postane poput vode, sjetimo se da je Coca COla pokupovala izvore viode vlasinkse Rose u Srbiji, kao i širom svijeta. U tom je smislu i pitanje, tko je pravi vlasnik Jana Water, ako se taj (naš?) brend u tako kratkom vremenu nametnuo kao ekskluzivna i službena voda jednog Madison Square Gardena, te sponzor njujorških Knicksa i Rangersa.
Ako je taj deal maslo gg. hrvatskih lobista, skidamo kapu. Dok je vode, imamo i motivacije da vjerujemo…
Ako i glazba uistinu postane poput vode, sjetimo se da je Coca Cola pokupovala izvore vode u Hrvatskoj još 2002. godine. Na sreću, knjigu je na hrvatski preveo Dus. Dok je vode, ima nade…
Radiohead više ne snima albume
Vratimo li se na Veliku Britaniju, gdje vlastite interese brane sami glazbenici ,pjevač Morrissey daleko je još od toga da bude ravnodušan. Njega muči odnosa s izdavačkom kućom Parlaphone, iz ogranka korporacije EMI, istoj onoj kojoj su završnu pjesmu sa svoj debija posvetili Pistolsi. Stari Moz je za vikend svoje fanove pozvao da ne kupuju nove box-setove singlova grupe The Smiths, čiji je bio pjevač, jer mu korporacija EMI nije isplatila ama nikakve tantijeme još od 1992. godine. A grupa Radiohead objavila je da više ne namjerava snimati albume, već će pjesmu po pjesmu objavljivati izravno sa svoje web-stranice, objašnjavajući to razlogom da im se ne da više koncipirati albume. Pametnome dosta.
Spustimo li se niz te velike korporativne stube, iz svijeta velikih ideja među običnu raju, koja će radije novog Eminema poslušati preko mobitela gledajući u svoju budućnost s klupice na igralištu, pronaći ćemo hrpu koncertnih bendova. Odličnih, mračnih, dobrih… ne mare za izdavačke kuće, već glazbu shareaju (/šeraju) ili je uopće nit ne snimaju, već je izvode samo na vlastitim koncertima. Po tom pitanju na tržištu klasike i ozbiljne glazbe je dotičnih koncertnih izvođača bilo još 1980-ih, dok je na KUD-ovskoj sceni izvornih, ‘kazivača’, takav skoro svaki…
Glazba već i jest kao voda, ali nam to očito nije još jasno.
