Književni razgovori
U petak, 2. listopada u 11,30 sati, ugledni riječki teatrolog i dramaturg Darko Gašparović održao je predavanje na temu ‘Post-dramsko u kazalištu na primjeru Frljićevih «Bakhi»’, te postavio pitanje «iscrpljuju li se medijske reakcije kroz Frljićev politički izazov vladajućim strukturama, …, ili nečemu drugom», te, «moramo li odgovor tražiti u drugim dimenzijama izvedbenih činova». Predavanje je održano u sklopu prve radne sjednice konferencije ‘Književnost i drama danas’, kulturne manifestacije 30. ‘Zagrebačkih književnih razgovora’, koja se odvija u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu.
Cunami predstava
Prisjetimo se, uprizorenje Euripidove tragedije «Bakhe» kazališnog redatelja Olivera Frljića u ambijentalnom prostoru Splitskog ljeta 2008., pomelo je čitavu tadašnju kulturnu sezonu, dovelo u pitanje moralni i profesionalni integritet jednog intendanta, otvorilo ormare s kosturima žrtava iz splitskog zatvora Lora, te reaktualiziralo čuveni govor na splitskoj rivi najpoznatijeg domaćeg abdikanta. U svom je izlaganju dr. Gašparović iznio da se pri čitanju klasičnog grčkog teksta redatelja Frljića i njegovog dramaturga Marina Blaževića radi o dekonstrukciji teksta, onda i karaktera, na kraju i same priče, što završava dearistotelizacijom teatra.
Brezovec junior
A, hja! Gašparović je potegao i – ne uopće usamljenu – tezu da za hrvatsko kazalište danas Frljić znači ono što je režiser Branko Brezovec bio prije 20 godina. Brezovčevo je čitanje Krležine analitičke drame, «Glembajevih», dodat ćemo još i tajkunske tragedije, aktualno zauvijek. A osluhnemo li škripu gornjogradskih dasaka koje nam život znače, početkom tjedna gđa. premijerka je ponudila kupiti socijalni mir prijedlogom da će konzumenti kanabisa moći proći ‘lišo’ i s dva grama, isključivo ako su za osobnu potrebu. A već sljedeći se dan pokačila s barba Lukom, kao da ganđu nije ni pušila ni ganđu mirisala.
ZERP’s not dead
Gospođa premijerka, čiji istančani ukus za komunikaciju hvali i jedna gđa. Clinton, a nad čijim političkim bonitetima strepi jedna čitava hrvatska oporba, zajedno s grupacijom kojoj se skok s 22% na 23% odbio o mjesečni budžet, još nije objasnila što točno stoji iza Drugog prijedloga g. Rehna. Ono što vrijedi u jadranskom akvatoriju Piranskog zaljeva, uzmimo metaforički, lako može vrijediti i u akvatoriju splitske rive, i za to shvatiti nije važno prezivati se Frljić. Izvori iz podmorja, podatci poznati redakciji, kažu kako je riječ o potencijalnoj mogućnosti da se sa strane Slovenije proglasi ZERP.
Alternative nema, nema ni problema
Reći će netko, skačemo s teme na temu, ovo se ne da pratiti, ali… Ne treba biti Slavoj Žižek da primijetimo kako g. Milanović samo re-citira g. premijera uočavanjem činjenice da ‘koridor’ Rehn-Kosor dovodi u pitanje teritorijalni integritet Haračistana. Nije rečeno sa splitske rive, nego iz Sabora, nije riječ o generalima, već o nekim tamo strateškim interesima, ali nije ni šija, već je vrat! Kako oporbe, stricto sensu u Haračistanu i nema, jer je kandidaturu g. Bandića za predsjednika spremno podržao g. Kerum, u kolo bi se mogli uplesti i ostali jamitelji s tehno-scene – onda ni problema više nema.
Što nakon tragedije, glasniče?
Vratimo se Euripidu. Dr. Gašparović prepričao je kako Frljiću nije bez veze svanulo da priču znakovitu čitavoj tranzicijskoj post-komunističkoj regiji prikaže kroz gubljenje cjelovitog konteksta, ulaskom kraja jedne ere klasične grčke, kasnije i balkanske kulture, u nesigurnu poziciju. Frljić je iz izvornika ‘Bakhi’, tih «ludih bjelkinja», iskoristio svega dva izvješća glasnika – kurira? – s početka i s kraja priče, a biranim snimkama govora s Rive opisao zaluđivanje masa koje dovodi do zločina, a onda i do posljedica. Gašparović vješto poentira, da «od grčkih tragedija ostaju samo glasnici».
Pitanjem što će ostati od hrvatskih tragedija, bavio se g. Krleža. Možda bi se trebalo i Državno odvjetništvo. Dok još ima vremena.
V. J.
